Azbest i problemi potrošača

Prema rečima stručnjaka, rezervoari za vodu i pločice mogu da izlože potrošače vlaknima materijala, podvrgavajući ih razvoju tumora pluća i digestivnog trakta

azbestne pločice

Azbestna mineralna vlakna, poznata i kao azbestna vlakna, su sirovina za mnoge jeftine proizvode koji su uobičajeni u domovima širom Brazila, kao što su rezervoari za vodu i crep. Zabranjen u više od 50 zemalja i odgovoran za oko 100.000 smrtnih slučajeva godišnje, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO), azbest postavlja dva važna pitanja za potrošače: da li je opasno imati takav proizvod kod kuće? Koji su rizici od azbesta? Koje je pravo odredište za crepove ili rezervoare za vodu?

Azbestna vlakna mogu uzrokovati probleme ljudima kada se usišu ili progutaju. Prema rečima menadžera Državnog programa za azbest Ministarstva rada u Sao Paulu, Fernanda Giannasi, postoji rizik da osoba dobije komplikacije kao što je rak, ako kod kuće ima predmete napravljene od azbesta. „Postoji rizik. Proizvod (rezervoar za vodu ili pločica) ima tanak spoljni sloj cementa, ali vremenom dolazi do habanja i oslobađa vlakna u okolinu. U fazi postavljanja pločice, na primer, uobičajeno je da pločica bude perforirana. Prašina koja se oslobađa je veoma kontaminirajuća. Mnogi ljudi takođe koriste metlu ili druge abrazivne materijale koji na kraju još više troše proizvode i ispuštaju prašinu“, objašnjava on.

Prema Brazilskom udruženju ljudi izloženih azbestu (Abrea), industrija tvrdi da su bolesti izazvane azbestom operativne (uzrokovane izloženošću na poslu – uobičajeno u rudarstvu i industriji koja se bavi sirovinama) i da ovaj faktor ne bi biti dovoljan za zabranu proizvodnje. Fernanda prigovara. „Radnici u industriji azbesta ili u rudarskim kompanijama izloženi su većim koncentracijama i često razvijaju azbestozu (bolest u kojoj azbestna vlakna idu duboko u pluća i izazivaju razne ožiljke). Međutim, potrošači koji imaju kontakt sa malom količinom azbesta izloženi su riziku od razvoja tumora i raka pluća, posebno mezotelioma“, kaže on.

Jednom usisano, azbestno vlakno više ne napušta telo. Moguće je da se element inkubira u plućima i da se neke od navedenih bolesti ispolje nakon nekoliko godina. Gutanje takođe može izazvati pojavu tumora u digestivnom traktu, smatra Fernanda Giannasi.

azbestne pločice

odbaciti

Zbog opasnosti koje može da izazove proizvod napravljen od azbesta, zamena je idealna. Međutim, mnogi to ne mogu sebi priuštiti. „Ako ne postoji način da se to promeni, potrebno je biti veoma oprezan sa održavanjem rezervoara za vodu. Dobro se troši nakon pet godina upotrebe. Izbegavajte čišćenje abrazivnim sredstvima i čeličnim četkama. Ni farbanje ne pomaže. Može čak i da poboljša izolaciju, ali ne rešava azbestnu prašinu“, tvrdi menadžer.

Rezolucija 348 Nacionalnog saveta za životnu sredinu (Konama), iz 2004. godine, određuje da se proizvodi koji imaju azbest kao sirovinu ne smeju nigde odbaciti. „Dekontaminaciju je veoma teško uraditi zbog visokih troškova i sprovodi se samo u nekim slučajevima, obično u industriji. Materijal se ne može reciklirati i najbolja stvar koju potrošač može da uradi je da se konsultuje sa regionalnom administracijom ili podprefekturom svog grada da sazna kako da ga odloži. Odredište za azbest mora biti deponija opasnog otpada i, prilikom uklanjanja pločice ili rezervoara za vodu, potrebno je biti veoma oprezan i izbegavati lomljenje materijala“, objašnjava Fernanda.

Отвори

Za predsednika Abrea, Elijezera Žoaa de Souzu, brazilska industrija azbesta razmišlja samo o finansijskom pitanju i zato se proizvodi na bazi sirovina i dalje proizvode. „To je igra za zarađivanje novca. Kako industrijalci bez problema profitiraju već 50 godina u Brazilu, nije ih briga da li radnici umiru ili ne. To je potpuno komercijalno pitanje“, kaže on.



$config[zx-auto] not found$config[zx-overlay] not found